Na hrvatskom osigurateljnom tržištu 2000. godine donošenjem Zakona o osiguranju pojavila se djelatnost posredovanja u osiguranju i reosiguranju koja je i danas relativno nova i nepoznata. Izmjenama Zakona 2005. godine jasno je definirana uloga posrednika u osiguranju i reosiguranju, te okviri stručnog i profesionalnog djelovanja. Posrednik u osiguranju ili insurance broker je zapravo konzultant koji poznaje djelatnost i razumije potrebe osiguranika, pomaže mu kod upravljanja rizicima i posreduje kod sklapanja ugovora s osigurateljem. U svom poslu posrednik je neovisan i zastupa interese onoga tko ga angažira. Zakon posredniku ne ograničava slobodu ugovorne suradnje sa svim osiguravajućim društvima na tržištu, stoga je za obavljanje zahtjevnog i odgovornog posla potrebno izuzetno dobro poznavati osigurateljno tržište. Posredovanje se kao djelatnost pojavilo protivno volji osiguravajućih društava pa je zahvaljujući činjenici da su njihovu ulogu prepoznali potencijalni ugovaratelji osiguranja učinjen prvi korak u ostvarivanju kontakata i realizaciji osigurateljnih potreba preko posrednika. Strane su brokerske kuće ulaskom na naše osigurateljno tržište nudile rizično zahtjevnije i premijski značajnije poslove i na taj način mijenjali osigurateljnu kulturu uopće, a pomalo i odnos osiguratelja prema ulozi posrednika.
Osnovni posao posrednika u osiguranju je posredovati između osigurateljnih potreba svog klijenta i tržišta osiguranja. Posrednik je stručnjak koji poznaje osigurateljno tržište, zna procijeniti rizik kojem je izložen klijent i poznaje tehniku sklapanja ugovora o osiguranju. Zakon o osiguranju (ZOS) razlikuje djelatnost posredovanja u osiguranju i reosiguranju od poslova posredovanja u osiguranju i reosiguranju.
Prema čl. 240 ZOS-a posredovanje u osiguranju i reosiguranju je djelatnost:
- pokretanja,
- predlaganja i
- obavljanja
različitih poslova koji se odnose na:
- pripremu za zaključivanje ugovora o (re)osiguranju,
- pomoć pri izvršavanju prava iz ugovora o osiguranju, a posebno
- pomoć pri rješavanju odštetnih zahtjeva upućenih (re)osiguratelju.
Ova definicija odgovara definiciji posredničke djelatnosti iz čl. 2. st. 3 alineje EU Direktive 2002/92. Djelatnost posredovanja započinje pokretanjem pripremnih radnji za zaključivanje ugovora o (re)osiguranju. U pripremne radnje primjerice spadaju prijedlog klijentu da mu se izvrši analiza izloženosti riziku, prezentacija analize izloženosti riziku, te prijedlog pokrivanja rizika osiguranjem. Bez analize izloženosti riziku i potreba za njihovim pokrićem klijentu nije moguće ponuditi zaključivanje ugovora o (re)osiguranju.
Osnovni sudionici u poslovima posredovanja u osiguranju jesu ugovaratelj osiguranja, osiguravatelj i posrednik (vidi sliku). Dakle, poslovi posredovanja u (re)osiguranju su poslovi kojima se bave posrednici-fizičke osobe, dok se djelatnošću posredovanja bavi trgovačko društvo-posrednik u (re)osiguranju. U skladu sa ZOS-om, posrednik u (re)osiguranju može obavljati samo i isključivo poslove posredovanja u osiguranju i reosiguranju.
